Kako ispeči dobar hljeb-kruh

Objavljeno 15.05.2013 u 12:07:16 u kategoriji/kategorijama: Savjeti

Neće biti zgoreg, da naše domaćice podsjetimo na dobre stare i isprobane recepte naših, nena, baka, a neke i da uputimo kako se mijesi i peče dobar domaći hljeb-kruh.

U mnogim krajevima naše zemlje smatra se pravom sramotom ako djevojka ili žena ne zna umjesiti hljeb. U velikim gradovima, gdje se hljeb proizvodi u pekarama, domaćice nemaju razloga da ga same mjese. Ali, ako vam se dogodi da nedjeljom ili u praznične dane želite ispeći hljeb, poslužite se dobrim starim receptom i uspjeh neće izostati.

Za dobar domaći hljeb potrebni su: dobro brašno, svijež kvasac-germa, malo soli i malo mlake vode. Obično se uzima na tri četvrtine kg brašna, dva dekagrama kvasca ili jedna kockica sviježeg kvasca ili jedna kesica suhog kvasca.
Kvasac (sviježi) se razmrvi prstima, prelije sa tri do četiri kašike mlakog mlijeka, doda se kašičica šećera, pola šake brašna, sve se malo izmiješa i ostavi pokriveno čistom kuhinjskom krpom na toplom mjestu, da uskisne ili se digne.
Toplina ne treba da bude veća od 20°C. Obično se kvasac zamiješa u lončiću volumena jedne litre, jer se u njemu najlakše vidi kako raste. Kad je volumen kvasca prešao dvije trećine lončića i kad se digao skoro do pod vrh posude, kvasac je dobar za miješenje. Kad je ukisao, prosije se na dasku za miješenje tri četvrtine kilograma brašna, (prosijati treba zato što se tako brašno bolje miješa sa zrakom).
U prosijanom brašnu izdubi se na sredini rupa i u nju stavi kvasac. Tada se doda malo soli, a zatim se postepeno doljeva iz manjeg lončića mlaka voda i rukama izmijesi tijesto.
Brašno se dodaje i iznad one mjere od tri četvrtine kilograma, tako, da se miješanjem dobije gusto tijesto.
Tijesto se ne smije previše lijepiti za ruke i za dasku. Kad je miješanjem postalo glatko i kad se više ne lijepi, uzme se veća posuda ili zdjela, pospe se na dnu sa malo brašna, u nju se stavi umiješeno tijesto, pokrije čistom kuhinjskom krpom i ostavi da kisne na mjestu gdje toplota ne prelazi 20°C.

Kad tijesto naraste do dvije trećine volumena, premjesti se na dasku (prije toga posuti sa brašnom) pa se još jednom dobro izmijesi. Ako treba doda se malo integralnog. Ogledima je dokazano, da bijelo brašno ima mnogo manje vitamina od crnoga, ima za 75% manje vitamina B1, B2 i nikotinske kiseline nego crno brašno (s mekinjama). Što je brašno bolje, to je nehranjljivije, sve najvrijednije sastojke kriju u sebi mekinje. Naravno, stvar nije izgubljena, u savremenom pekarstvu bijelom brašnu dodaju se umjetni vitamini i drugi sastojci, a farmaceutska i prehrambena industrija proizvode poboljšivače (aditive) za hljeb.
Je li sve to potrebno i korisno, to je već drugo pitanje ali je očito jadno: taj problem mogao bi se pojednostaviti, vratiti se prirodi, upotrebom namirnica u onom obliku u kojem ih je priroda dala.

Da se bez hljeba ne može živjeti, kao i bez zraka i vode, pokazalo se u mnogim periodima i nedaćama. Hljeb je bio i ostaje najveće bogatstvo i blago, prema njemu se ponekad maćehinski odnosimo.
Narod izrekao mudre izreke o hljebu, toj dragocjenoj čovjekovoj tekovini, i da je najbolje ocjenio njegovu vrijednost "Sve je hrana, a hljeb nam je majka", kaže jedna narodna poslovica.